Pouke iz sure Jusuf a.s. - Čuvaj jezik Allahov robe
Bismillahir-Rahmanir-RahimNeka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomagačima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Pouke iz sure Jusuf a.s. - Čuvaj jezik Allahov robe
Sura Jusuf je neiscrpni izvor pouka i poruka, ova veličanstvena sura, svojim kazivanjima, zaista odgaja ummet. Ajeti ove sure koji govore o događaju sa Benjaminom, a.s., sadrže u sebi brojne pouke i poruke, od kojih ćemo spomenuti samo one koje su vezane za našu temu. Kada stigoše Jusufova braća, a s njima i njihov brat Benjamin, Jusuf, a.s., lijepo ih ugosti i ukaza im veliku pažnju i počasti, a onda se odvoji sa svojim bratom Benjaminom, i upozna ga o svom slučaju i saopći mu da je on njegov brat, te da se ne žalosti što su oni njemu napakostili. Reče mu da to ne kazuje braći, a onda se dogovoriše da on nađe načina kako bi ostao kod njega.
Kaže Allah, dz.š.: "I kad iziđoše pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i reče; 'Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se zbog onoga što su oni uradili.' I pošto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu čašu u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: 'O karavano, vi ste, doista, kradljivci!' Oni im pristupiše i upitaše: 'Šta tražite?' 'Tražimo vladarevu čašu' – odgovoriše. – 'Ko je donese, dobiće kamilin tovar hrane. Ja za to jamčim!' 'Allaha nam', - rekoše oni – 'vi znate da mi nismo došli da činimo nered na zemlji, i mi nismo kradljivci.' 'A kakva mu je kazna ako ne govorite isitnu?' – upitaše. 'Kazna je onome u čijem se tovaru nađe – sam on' – odgovoriše. – 'Eto tako mi kažnjavamo kradljivce.' I on poče s vrećama njihovim, prije vreća brata svoga, a onda izvadi čašu iz vreće brata svoga." (Jusuf, 69.-76.)
Nakon što su Jusufova braća uspješno obavili posao zbog kojeg su došli u Egipat, i čvrsto uvezali tovare hrane za svoje jahalice, radosni se uputiše svome ocu koji ih je nestrpljivo čekao. Jusuf, a.s., je već bio naredio svojim momcima da stave vladarev pehar u Benjaminov prtljag, da niko ne vidi.
Onda telal povika. "O karavanu, vi ste doista kradljivci!" Okupivši se oko telala, zapitaše: "Šta to tražite?" "Tražimo vladarev pehar, rekoše", tj. njegov pehar kojim se mjeri. "Ko ga donese, dobit će kamilin tovar hrane". Kada je vladarev pehar pronađen u Benjaminovom prtljagu, Benjamin nije rekao Tako mi Boga ja nisam to ukrao, ni riječi nije kazao. Ova priča ili događaj u sebi sadrži nekoliko pouka.
Jusuf, a.s., je upozna Benjamina o slučaju
Jusuf, a.s., se odvoji sa svojim bratom Benjaminom, i upozna ga o svom slučaju i saopći mu da je on njegov brat. Reče mu da to ne kazuje braći.
Ne požuruj s savojim sudom o ljudima
Kada optuže nekog čovjeka, koji je poznat po dobru i lijepom moralu, kojem se ne može ništa prigovoriti, nemoj, ni slučajno, požurivati sud o njemu pa makar i vanjština to potvrđivala. Ti nisi obavezan time. Kadija ima pravo suditi po vanjštini, odnosno na osnovu dokaza, a ne svaki pojedinac. Allah je sa tebe kao pojedinaca taj teret odavno skinuo, zašto onda tovariš sebi na leđima breme koje ne možeš ponijeti.
Nije na tebi da sumljaš u presudu nakon što je donijeta, i da govoriš da je neispravna, jer onaj koji je sudio uzeo je u obzir dokaze i on će biti pitan pred Allahom kako je sudio, a tebi nije od koristi da iznova istražuješ stvar i donosiš sud o tome na osnovu dokaza koj su tebi naizgled jasni, možda je ta stavar potpuno drugačija, možda je optuženi naveden da to uradi, možda mu je podmetnuto.
Navešćemo primjer, u nekom putničkom autu pronađu određenu količinu droge, vlasniku tog automobila biva suđeno zato što je u njegovom autu pronađena droga, a čovjek je u stvari nevin, možda su mu njegovi neprijatelji to podmetnuli želeći mu se na taj način osvete.
Suština je u tome da čovjek u svom svakodnevnom životu ne smije žuriti u donošenju suda o ljudima te da ostane suzdržan jer dokazi optužbe mu nisu jasni, to neznači da onaj koji treba donijeti presudu o tome i ako posjeduje jasne dokaze nemože pogriješiti, može, ali on ima opravdanje. Jer ti nemaš opravdanja ako slijediš nekog insana u donošenju suda o drugom, on je od toga što ga ti slijepo slijediš. Kao što Jusufova braća, rekoše: "Ako je ukrao, pa i brat njegov je prije krao", misleći na Jusufa, a.s.
Benjaminova, a.s., šutnja na optužbe
Benjamin je šutio zato što je u tome video koristi za sebe. Iz ovoga vidimo da pravilo „čim se ne brani kriv je“ ne važi stalno.
Nekada protiv optuženog postoje jaki dokazi ali se brani šutnjom. Kadija je taj koji će presuditi davao on iskaz ili ne, pravdao li se ili šutio, ali ti nemoj reći evo napadaju ga a on šuti, jer u njegovoj šutnji mogu biti koristi i štete koje tebi nisu poznate, ili je svjestan da će mu govor samo štetiti, a pred nama je živi primjer, primjer Benjamina, alejhi selama.
Molim Uzvišenog Allaha da nas sastavi sa onima koji čuvaju svoje jezike i molim Ga da nas učini od onih kojima su podčinjeni blagodati jezika i koriste ih u ono što On voli i čime je On Uzvišeni zadovoljan.-amin
Nema komentara:
Objavi komentar